| |
o glasart ideji
Davorin Caren, moje je ime, a rođen sam 1953. god., u Zagrebu.
Umoran od sivila poslovnog života osvježenje
sam potražio ( i našao ) u realizaciji snova iz djetinjstva –
trošenju vremena na aktivnosti koje hrane dušu. (i uklanjaju efekte
stresnog života današnjice) o.a.
Zaljubljenik sam u ostavštine velikih meštara:
Antoni Gaudia i Ede Murtiča, čija je neograničena sloboda
realizacije ideja postala vodiljom u mom drugom – stvaralačkom
životu.
Savladavši
osnove rada sa staklom u Tiffany tehnici, a budući sam vječiti
protivnik stereotipa, rad sam nastavio na istraživanjima novih
mogućnosti, sa osnovnim pravilom, da nema pravila!
Tako su nastali radovi
nepravilnih oblika, sa rupama, neusklađeni sa „normama“ sljedbenika
te tehnike. Slijedilo je iskustvo na izradi vitraja; što također
nakon par uradaka više nije bilo uzbudljivo.
Spoznaja o mogućnostima
termičke obrade stakla tehnikom stapanja ( fusing-a ) „bacila me u
novi trošak“ brzinskog educiranja, i nabave opreme.
E to, to je ono pravo – nema
pravila !
Danas je
fusing moja osnovna preokupacija, odnosno „mjesto troška mog vremena
i sredstava“.
Ideja izrade unikatnih staklenih umivaonika,
uvjetovala je odabir opreme-veličinu prve peći, no sukladno mojoj
bolesti istraživanja, ubrzo su njeni gabariti bili premali, pa je
uslijedila nabava još jedne, naravno – veće, a koja može zadovoljiti
realizaciju svih nadolazećih ideja izrade ostalih elemenata
interijera, poput staklenih vrata, staklenih pregradnih stijena,
staklenih klupskih stolića,i …….. tko će znati čega još !?
Produkcija od desetak
unikatnih staklenih umivaonika tijekom tri godine izrade stala je
zbog ograničenih kapaciteta „skladištenja“ u maloj galeriji mog doma
– kuće na Trešnjevci. No, stari bi ljudi znali reći : „svako zlo za
neko dobro“; pa su tako na red - obradu došle vinske butelje,
ispražnjene za druženja sa dragim mi prijateljima; a potom očišćene,
i spremljene za „zlu ne trebalo“.
Opet novo iskustvo, „višekratno uživanje uz
istu flašu“ (ljudi, pa toga nigdje nema!) o.a.
Taljenjem u peći za fusing
boca se pretvara u dvodimenzionalnu „siluetu“ , koja se zatim
izrezuje na dijelove potrebne za stvaranje novog dizajna. Tako
izrezani dijelovi postavljeni na bazu „siluete“ stapaju se u peći za
fusing. Novi oblik se nakon hlađenja postavlja ponovo u peć, te
upušta u kalup.
Predivno iskustvo transformacije boce rezultira tako efektnim
uporabno – ukrasnim predmetima, posudama za voće, za slatkiše, za
„grickalice“, …….da mi podari hrabrost za prijavu 5 dizajna, kao i
nove tehnologije
reciklaže staklenih boca.
Zaštitom naprijed spomenutih
dizajna, javila se i potreba zaštite mog „čitavog staklenog opusa“,
koji uključuje i unikatne staklene umivaonike; a što je i učinjeno
nakon prijave žiga.
Zaprimanjem Rješenja o zaštiti dizajna i vizualnog žiga, stečeni su
uvjeti natjecanja u projektu Ministarstva gospodarstva „Inovacijom
do konkurentnosti u 2009. godini“ , koje je dodjelom poticaja za
daljnji rad na inovaciji donijelo novo javno priznanje mom radu.
Kako su me „flaše“ uvele u svijet inovatorstva, putem Udruge
Inovatora Hrvatske organizirano je izlaganje mojih radova na
7.međunarodnom sajmu inovacija, novih ideja, proizvoda i tehnologija
Arca2009.
Bilo je to
nezaboravno iskustvo premjere, a uz fantastičan posjet štandu, te
pokazan interes i neskriveno oduševljenje posjetitelja; krunu mom
zadovoljstvu izlaganjem donijele su : Zlatna medalja i Plaketa
Sajma.
Ako se „po
jutru dan poznaje“ , za očekivati je, da će zaštićeni vizualni žig
ubrzo postati nazivom poznate hrvatske robne marke.
Davorin Caren |